
Vrste franšiza prema organizaciji sustava
Franšiziranje je oblik poslovanja koji se može promatrati iz više različitih kutova, pa samim time postoje i različite podjele franšiza. Tako ih, primjerice, možemo klasificirati prema vrsti djelatnosti odnosno poslovanja kojim se bave, ali i prema načinu na koji franšizodavac komunicira s franšiznim partnerima te kako im prenosi svoje znanje i „know-how”.
Direktna franšiza
Direktna franšiza je oblik franšize u kojem franšizodavac sklapa ugovor s jednim franšiznim partnerom, koji dobiva ekskluzivno pravo korištenja franšize na određenom teritoriju, ali može poslovati samo na jednoj lokaciji. Upravo zato se u engleskom jeziku ovaj model naziva single-unit franchise, što vrlo precizno opisuje njegovu suštinu.
Bolja tržišna penetracija – multiple franšiza
Ideja multiple franšize vrlo je jednostavna i u mnogočemu predstavlja suprotnost direktnoj franšizi. Umjesto jednog franšiznog partnera koji upravlja jednom lokacijom, ovaj model usmjeren je na otvaranje većeg broja poslovnica na određenom području.
Za provedbu tog cilja franšizodavac angažira franšiznog developera, osobu koja je odgovorna za ostvarenje unaprijed definiranog plana razvoja. Važno je naglasiti da developer nema pravo korištenja brenda jer s njim nije potpisan franšizni ugovor. Njegova uloga je pronaći potreban broj franšiznih partnera u dogovorenom roku te osigurati da su educirani i spremni za potpisivanje franšiznih ugovora.
Master franšiza
Master franšiza slična je multiple franšizi, ali s jednom ključnom razlikom. Umjesto angažiranja developera, franšizodavac pronalazi master franšiznog partnera za određeni teritorij i na njega prenosi pravo korištenja brenda na tom području. Time se stvara dodatni sloj između franšizodavca i krajnjih franšiznih partnera.
Master franšizni partner u velikoj mjeri preuzima ulogu franšizodavca na svom teritoriju. On je odgovoran za edukaciju i podršku franšiznim partnerima te može predlagati izmjene ugovora i franšiznih paketa, iako konačna odluka uvijek ostaje na franšizodavcu.
Ovaj model je izuzetno učinkovit za franšizodavca jer uklanja potrebu za izravnim upravljanjem određenim tržištem. Umjesto toga, master franšizni partner plaća tantijeme (royalty), a franšizodavac ostvaruje prihod uz znatno manji operativni angažman. Također, master franšiza je posebno pogodna za ulazak na tržišta čije poslovne specifičnosti franšizodavac ne poznaje dovoljno dobro, jer lokalni partner može značajno doprinijeti razvoju brenda.
S druge strane, master franšizni partner preuzima veliku odgovornost, ali i dobiva značajnu priliku za ostvarenje visoke zarade.
Regionalno zastupstvo
Riječ je, dakle, o podršci i promociji brenda, s ciljem povećanja vidljivosti i bržeg povezivanja franšizodavca i potencijalnih partnera. Na taj način franšizodavac dobiva pomoć pri ulasku na novo tržište, dok istovremeno zadržava potpunu kontrolu nad cijelim sustavom.
Zaključak
Kao što je vidljivo, franšizni sustavi mogu funkcionirati na više različitih načina. Sve ovisi o strategiji franšizodavca, ciljevima širenja na nova tržišta te resursima kojima raspolaže. Velike kompanije si često mogu priuštiti master franšize za određena područja, osobito kada se poslovna pravila znatno razlikuju od onih u matičnoj zemlji, dok će se manji brendovi češće odlučivati za direktni oblik franšiziranja.
Ako su sve četiri opcije dostupne, presudan faktor najčešće će biti razina predanosti franšizodavca razvoju novog tržišta. U svakom slučaju, za donošenje ispravne odluke uvijek je preporučljivo konzultirati se sa stručnjacima za franšizno savjetovanje.

