Može li dječja glazbena radionica postati franšiza? Lana Marasović dokazala je da može – 13 puta
Danas donosimo priču iz jedne od onih industrija koje na prvi pogled možda ne djeluju „skalabilno” – ali upravo zato predstavljaju fascinantan franšizni slučaj.
Ovo je priča o „Raising with Music”, konceptu koji je osmislila Lana Marasović, akademska glazbenica i psihoterapeutkinja iz Splita, koja je spojila svoje dvije velike strasti – glazbu i rani dječji razvoj.
Tijekom studija i ranog majčinstva, Lana je počela istraživati kako se glazba može koristiti kao alat za emocionalni i razvojni napredak djece. Kroz vlastiti rad i roditeljsko iskustvo razvila je originalan pristup koji spaja Orff-Schulwerk glazbenu metodu i principe dječjeg psihološkog razvoja.
Tako je nastao „Raising with Music” – program koji djecu uči izražavanju kroz note, pokret i emociju, ali istovremeno snažno utječe i na roditelje.
U početku je to bio samo mali lokalni projekt u Splitu, no nakon pandemije dogodila se prava tržišna eksplozija – u samo jednom mjesecu Lana je upisala više od 300 djece, uz još 300 na listi čekanja.
To je bio jasan signal da je koncept prerastao lokalne okvire.
Umjesto da sama otvara nove centre, Lana se odlučila za franšizni put.
Bez prethodnog iskustva u franšiziranju, u manje od tri godine uspjela je prodati 13 franšiza, od kojih je danas aktivno 10.
To je impresivan rezultat u industriji obrazovanja i dječjeg razvoja, gdje su brend i emocija ključni, a standardizacija i prijenos znanja često najveći izazovi.
Ono što ovaj slučaj čini posebno zanimljivim jest način na koji je Lana izgradila autentičan, emocionalno vođen brend koji istovremeno funkcionira kao profesionalno strukturiran franšizni sustav.
Umjesto formalne „akademske” edukacije, svaki novi franšizni partner prolazi petodnevnu edukaciju uživo u Splitu i seriju od osam video lekcija koje je osobno snimila Lana – čime se osigurava da se ne prenosi samo znanje, već i misija, energija i emocija brenda.
Ključni zaključci iz ovog slučaja:
- Spajanje strasti i stručnosti – primjer kako osobna priča i pozadina mogu postati temelj skalabilnog modela. – an example of how a personal story and background can become the foundation of a scalable model.
- Autentičnost kao okosnica brenda – Lana je dokazala da brend izgrađen na iskrenoj emociji može postati franšiza ako se standardizira iskustvo, a ne samo proces.
- Franšiziranje u „mekim” industrijama (poput obrazovanja, glazbe i terapije) je moguće, ali zahtijeva preciznu ravnotežu osobnog pristupa i sistematizacije.
- Snaga osobne prisutnosti – Lana i dalje osobno posjećuje sve centre jednom godišnje i održava mjesečne online sastanke s partnerima, čime osigurava autentičnost i kvalitetu.
- Izazovi i naučene lekcije – prvi val franšiza pokazao je koliko su standardizacija i odabir partnera ključni; neki su se centri zatvorili, ali je sustav postao snažniji.
Danas „Raising with Music” stoji kao primjer kako se obrazovni koncept može razviti u uspješan franšizni brend, čak i bez početnog kapitala, velikog tima ili agresivnog marketinga – sve dok postoji jasna misija, emocija i sposobnost prijenosa te energije na druge.
Ako i vi imate obrazovni, uslužni ili lifestyle koncept koji bi mogao postati franšiza, javite nam se za besplatne konzultacije na [email protected].
Rado ćemo vam pomoći procijeniti potencijal vašeg brenda i objasniti konkretne korake prema izgradnji franšiznog sustava.
Intervju
1. Kada i kako je nastao koncept „Raising with Music”?
Koncept „Raising with Music” zapravo je nastao vrlo prirodno, iz mog osobnog iskustva majčinstva i potrebe da spojim svoje dvije velike ljubavi – glazbu i odgoj. Nakon završetka Akademije, ubrzo sam se udala i postala majka. Oduvijek sam znala da želim raditi s djecom, ali u tom trenutku još nisam znala u kojem smjeru.
Vrlo rano sam otišla u Austriju, na Mozarteum, gdje sam stekla dodatnu edukaciju iz Orff-Schulwerk pristupa. Taj me program oduševio i otvorio potpuno novu perspektivu rada s djecom kroz glazbu. Po povratku u rodni grad započela sam prve glazbene radionice — koje tada nisu izgledale kao današnji „Raising with Music”, ali su bile moj početak, moje istraživanje i potraga za vlastitim pristupom.
Kako je moj sin rastao i kako sam prolazila kroz njegove prve tantrume, počela sam dublje razumijevati dječji razvoj i potrebe. Shvatila sam da glazba može biti prekrasan alat, ali da svako dijete zahtijeva individualan pristup – ne možemo ih „stavljati u istu dobnu ladicu”. Taj trenutak spoznaje potrebe za finijom strukturom grupa i razumijevanjem emocionalnog razvoja djece bio je prekretnica.
Istovremeno sam započela dodatno obrazovanje iz ranog dječjeg razvoja, što me kasnije dovelo i do edukacije za psihoterapeutkinju. Kombinacija ta dva svijeta – glazbe i psihologije – postala je temelj onoga što danas poznajemo kao „Raising with Music”. Zanimljivo je da sam taj naziv odabrala još prije nego što sam krenula u rani razvoj i psihoterapiju, kao da je unaprijed bilo zapisano kako će se taj put razvijati.
Prvi pravi koraci prema brendu dogodili su se spontano. U Splitu je „Raising with Music” vrlo brzo postao prepoznat među roditeljima, djecom i stručnjacima, a otvorila su mi se i nova profesionalna vrata – čak i suradnja s Filozofskim fakultetom.
Kao i svima, pandemija je donijela veliki zastoj – gotovo godinu i pol bez redovitog rada. No nisam odustala. Ostala sam aktivna na društvenim mrežama, organizirala tematske radionice, koncerte klasične glazbe za bebe i djecu te pokrenula program „Glazba i umjetnost na otvorenom”. I iz tog izazovnog razdoblja proizašlo je nešto lijepo – nakon Covida „Raising with Music” doslovno je eksplodirao. U samo mjesec dana upisali smo više od 300 djece, a isto toliko ostalo je na listi čekanja.
To je bio prvi put da sam uistinu shvatila da u rukama imam brend. Umjesto da se selim i krećem ispočetka, odlučila sam pokrenuti franšizu jer sam željela da ovaj koncept – koji spaja glazbu, razvoj i odgoj – zaživi i u drugim gradovima, ali uvijek s istim srcem i vrijednostima s kojima je započeo.
2. Kako je došlo do odluke o franšiziranju koncepta „Raising with Music”?
Odluka o franšiziranju došla je vrlo spontano, kao i mnoge druge stvari u mom životu. Već sam bila upoznata s franšiznim konceptom, znala sam nekoliko brendova koji su tim putem krenuli, ali nikada nisam ozbiljno razmišljala o tome za sebe — sve dok jednog jutra nisam jednostavno rekla: „Idem probati!”
Ja sam osoba koja skače „glavom naprijed u nepoznato”, i ako zaplivam – zaplivam. I sada mogu reći da sam ovaj put zaista zaplivala.
Danas je prodano 13 franšiza, od kojih je 10 aktivno. Neke su se zatvorile, neke se nikada nisu otvorile, ali to ne doživljavam kao neuspjeh. Sve su to bile lekcije koje su pomogle da sustav postane stabilniji i jasniji.
Najvažniji dio cijelog procesa za mene nije bila prodaja, već prijenos vizije i emocije. Shvatila sam da se to najbolje postiže uživo, kroz edukaciju u mom glavnom centru. Tamo moji partneri i njihovi zaposlenici provode pet intenzivnih dana slušajući me, promatrajući rad i učeći kroz iskustvo. Prije toga prolaze kroz osam video lekcija koje sam osobno snimila, u kojima govorim o viziji, misiji i emociji „Raising with Music”.
Vrlo mi je važno da partneri koji ulaze u sustav već poznaju program i nose unutarnju motivaciju – da to ne rade isključivo iz financijskih razloga, već zato što iskreno vjeruju u ideju da se društvo može mijenjati kroz glazbu. Uvijek tražim tu iskru, taj unutarnji žar u njima.
Proces izgradnje franšiznog sustava bio je pun izazova. Edukativni dio mi je vjerojatno bio najlakši jer sam točno znala što želim prenijeti. S vremenom sam shvatila da se dio sadržaja može unaprijed pripremiti i snimiti, dok ostatak mora ostati iskustvo uživo.
No standardizacija – to je bio pravi izazov. Ono što naučite tek nakon prodaje prvih franšiza jest da napokon vidite sve što ne funkcionira. Tada počinje pravi posao. Morala sam proći kroz razdoblje stalnih promjena dok su partneri već radili. To je zahtijevalo strpljenje, prilagodbu i komunikaciju.
Kroz sve to nastojim održavati dobre odnose s partnerima. Ne ponašam se kao šef, jer to nisam – ja sam njihov partner, ali partner s odgovornošću i iskustvom da usmjerava smjer. Ravnoteža između podrške i autoriteta nije uvijek laka, ali vjerujem da upravo ona gradi zdravu franšiznu zajednicu.
Najveći izazov, međutim, i dalje ostaje pronalazak pravih ljudi. U franšiziranju nije dovoljno samo prodati – potrebno je prepoznati tko zaista ima poduzetnički duh, a tko kupuje franšizu misleći da će netko drugi preuzeti odgovornost. Razlikovati to – to je možda najteži i najvažniji dio posla.
3. Kako prepoznajete pravog franšiznog partnera? Kakva osoba najbolje odgovara vašem konceptu?
Moj idealan franšizni partner najčešće je žena između 35 i 45 godina, vrlo često majka, jer zna što roditeljstvo nosi – sve izazove, nesigurnosti i one trenutke kada se pitate imate li dovoljno snage i alata da kroz to prođete. Takve žene duboko razumiju što „Raising with Music” zapravo jest – spoj emocije, podrške i rasta.
To su žene s poduzetničkim načinom razmišljanja, ali i s velikim srcem. Žele stvoriti sigurnost i stabilnost za sebe, spremne su raditi koliko god je potrebno da to postignu i ne boje se preuzeti odgovornost za svoj put. Ne bježe od rada, već ga vide kao priliku za osobni i profesionalni rast.
Moj idealan partner je osoba puna ideja, ali dovoljno zrela da razumije važnost standardizacije – netko tko zna kada treba slušati, prihvatiti sugestije i slijediti smjer koji osigurava dosljednost brenda.
Također je važno da je to netko tko ima hrabrosti izaći iz sustava – bilo da je riječ o državnom sustavu, korporaciji ili jednostavno okviru koji ih ograničava – i tko je spreman stvoriti vlastiti prostor slobode i stabilnosti. Takvi ljudi ne bježe od odgovornosti, već je svjesno prihvaćaju.
4. Kako održavate kvalitetu i autentičnost programa na različitim lokacijama?
To je za mene vrlo važno pitanje i nešto na čemu puno radim.
Jednom godišnje posjećujem sve centre – što je fizički i logistički zahtjevno, ali vjerujem da je osobni kontakt nezamjenjiv. I dalje to radim uživo jer volim osjetiti energiju svake grupe, vidjeti kako rade, promatrati odnos voditelja i djece te davati osobne prijedloge za poboljšanje.
Osim toga, jednom mjesečno imam individualne sastanke sa svakim partnerom. To su naši trenuci za otvoren razgovor – slušam njihove ideje, potrebe i izazove, i zajedno pronalazimo načine da program nastavi rasti uz zadržavanje autentičnosti.
Planiram uskoro uvesti i online sustav praćenja centara jer rast i ekspanzija zahtijevaju nove alate, ali osobni kontakt uvijek će ostati u srži. Mislim da je upravo ta povezanost između mene i partnera ono što čini da „Raising with Music” kuca istim srcem svugdje, iako je prisutan na različitim lokacijama.
5. Koju ulogu glazba ima kao jezik povezivanja među franšiznim partnerima i sudionicima?
Glazba je, jednostavno rečeno, naš zajednički jezik.
Povezuje nas, dira i otvara na načine na koje riječi ponekad ne mogu. Svaki put kada provodim edukaciju, uvijek postoji trenutak kada se prostor ispuni emocijama – često ima suza, smijeha i tišine. Glazba nas sve dodiruje, svakoga na njegov način, ali uvijek duboko.
Mislim da je upravo zato svatko tko se priključi „Raising with Music”u osjeća posebnu povezanost s programom. To nije samo profesionalno – to je osobno.
Glazba nas povezuje s djecom, s roditeljima, ali i međusobno – kao zajednicu ljudi koji vjeruju da se kroz note, ritam i emociju može prenijeti puno više od same melodije. Može se prenijeti poruka razumijevanja, topline i zajedništva.
6. Kakve povratne informacije dobivate od roditelja i djece?
Povratne informacije su jednostavno – prekrasne. Roditelji često kažu da „Raising with Music” mijenja živote djece.
U Splitu se među roditeljima često govori da „djeca progovaraju kroz glazbu”, i ja to doista doživljavam kao najveći mogući kompliment. Neka djeca koja su imala kašnjenje u govoru jednostavno počnu govoriti kroz glazbu i pokret. Glazba postaje njihov most između emocije i izražavanja, i to nas svaki put iznova oduševljava.
Lista čekanja u Splitu je ogromna, a s vremenom i drugi centri rastu i razvijaju se. Naravno, u Splitu smo prisutni već osam godina, dok su drugi centri mlađi – dvije do tri godine – pa sve prirodno ide svojim tempom. No ono što je svima zajedničko jest da roditelji osjećaju promjenu – kod svoje djece i kod sebe.
7. Imate li trenutak koji vam je ostao kao potvrda da vaš rad zaista ima utjecaj?
Da, jedan vrlo poseban.
Bilo je to 2024. godine, kada sam otvorila centar u Samoboru i došla na prvi kontrolni posjet. Sjedila sam u grupi i primijetila prevoditeljicu znakovnog jezika. U početku nisam razumjela što se događa jer mi voditeljica ništa nije rekla – željela je da to bude iznenađenje.
Kasnije sam shvatila da jedna gluha majka dolazi s djetetom i sama plaća prevoditeljicu kako bi mogla pratiti i sudjelovati u radionici. Bila sam preplavljena emocijama.
Kasnije smo razgovarale i ta je majka izrazila toliku ljubav i zahvalnost što postoji program u kojem može ravnopravno sudjelovati zajedno sa svojim djetetom.
To je bio trenutak kada sam duboko osjetila – ovo mijenja živote. Taj trenutak ostao je urezan u meni i u svima koji su tamo bili.
8. Kako vidite buduću ekspanziju „Raising with Music”?
Vidim je prvenstveno na našem govornom području – Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora.
Vjerujem da je to prirodan i održiv smjer jer naš program koristi mnogo originalnih pjesama i tekstova koje bi bilo vrlo teško prevesti na druge jezike bez gubitka emocije i značenja.
Također planiram i online format programa kako bi roditelji i djeca iz gradova u kojima još nemamo centre mogli sudjelovati i doživjeti barem dio „Raising with Music” iskustva.
To je sljedeći veliki korak i, iako još istražujem točan smjer, moja je želja učiniti sve što radimo dostupnijim svima koji to žele.
9. Gledajući unatrag – što biste učinili drugačije u razvoju franšize?
Gledajući unatrag, mislim da bih od samog početka zaposlila nekoga tko bi se bavio prodajom i upravljanjem franšiznim poslovanjem.
Uz kreiranje programa, pokušavala sam voditi marketing, prodaju, administraciju, standardizaciju – sve ono što zapravo nije dio mog prirodnog područja.
To me iscrpilo više nego što sam očekivala.
Naravno, danas sam u tim područjima puno vještija; educirala sam se i rasla, ali da mogu ponovno, odmah bih investirala u osobu koja bi preuzela taj dio. Ili bih prodala master franšizu i fokusirala se isključivo na ono što najviše volim – kreiranje programa, edukaciju i kontrolu kvalitete.
10. Što biste poručili poduzetnicima koji imaju obrazovni koncept i razmišljaju o širenju putem franšize?
Rekla bih – napravite taj korak, ali mudro i uz podršku.
Neću lagati – proces je zahtjevan, opsežan i pun nepredviđenih situacija. Da sam znala koliko me posla čeka, možda bih dvaput razmislila prije nego što sam krenula. Ali drago mi je što jesam, jer me ovo putovanje naučilo neprocjenjivim lekcijama.
Franšizna ekspanzija ima mnogo prednosti, ali zahtijeva tim i sustav.
Svima bih preporučila da u to ne ulaze sami – imajte ljude uz sebe za prodaju, marketing, pravne i financijske aspekte.
Na početku sam sve to radila sama i prošla kroz burnout – iskustvo koje nikome ne bih poželjela.
